Postoji razlika izmedju cilja koji motivira i cilja koji je financijski utemeljen. Freelanceri cesto postavljaju prihodni cilj bez da su ikad tocno izracunali sto ih posao zapravo kosta.
Cilj temeljen na zelji, ne na analizi
Recimo da zelite zaraditi 8.000 kuna mjesecno. Odakle dolazi taj broj? Ako je odgovor intuicija ili usporedba s kolegom, to nije financijska analiza. To je procjena bez podataka.
Stvarni cilj mora krenuti od troskova: fiksni troskovi poslovanja, varijabilni troskovi, privatni troskovi, porez i doprinosi, te zeljena stednja. Tek kada zbrojite sve to, znate koliko morate fakturirati. Taj broj je gotovo uvijek visi od pocetne intuicije.
Zaboravljanje na neplaceno radno vrijeme
Freelancer koji naplati 60 sati rada u mjesecu nije radio samo 60 sati. Radio je i na ponudama koje nisu prosle, na administraciji, na komunikaciji s klijentima, na trazenju novih projekata. Ako to neplaceno vrijeme nije ukljuceno u analizu, satnica koja izgleda dobro zapravo nije.
Dizajner Luka Petrusic iz Splita izracunao je da od ukupnog radnog vremena naplacuje samo 58%. Ostatak su neplacene aktivnosti. Kada je to uzeo u obzir, shvatio je da mu je efektivna satnica bila znacajno niza od one na racunima.
Budzet bez kategorije za neizvjesnost
Freelance posao nosi inherentnu neizvjesnost. Klijent odgodi projekt, faktura kasni, ugovor se ne obnovi. Analiza budzeta koja ne ukljucuje rezervu specificno za poslovne rizike nije analiza, nego optimistican plan.
Minimalna preporuka financijskih savjetnika je tromjesecna rezerva. Vecina freelancera je nema jer je nikad nije ukljucila u budzet kao obavezu, nego kao opciju.